Ljudi mogu želeti različite stvari. Ostvarenje njihovih želja može biti korisno za njihov razvoj, može im doneti zadovoljstvo.. Ali, isto tako, ono ne mora uopšte da utiče na njihov razvoj, ne mora ga pomagati, ili mu čak može škoditi.

Za razliku od toga, ljudi mogu biti svesni ili ne svojih potreba, ali njihovo zadovoljenje neophodno je da bi oni mogli da žive i da se razvijaju.

Prava obuhvataju najosnovnije ljudske potrebe. To je ono što je potrebno da svako može da ima ili da čini da bi mogao da živi i da se razvija kao čovek.

Potrebe mogu biti materijalne prirode (ne može se živeti bez hrane, npr.), ili pak duhovne prirode (ne može se razvijati kao čovek bez sigurnosti, igre, obrazovanja…). Onemogućavanje ostvarivanja osnovnih potreba ne bi bilo pravedno i značilo bi ugrožavanje prava.

Neka ljudska prava podrazumevaju da je neophodno zaštititi čoveka od nečega što ga ugrožava. Tako je pravedno da čovek ne bude zlostavljan, mučen, eksploatisan…Takođe je pravedno da bude zaštićen od gladi, siromaštva, bolesti, zagađenja sredine…Ova vrsta prava je zasnovana na zaštiti, na čovekovoj SLOBODI OD diskriminacije, nasilja, ugnjetavanja i iskorišćavanja.

Druga ljudska prava podrazumevaju da je potrebno čoveku omogućiti da nešto čini, da obavlja one aktivnosti koje mu omogućavaju da živi i da se razvija kao ljudsko biće. Zato je čoveku neophodno obrazovanje, pravo da bira i da po sopstvenim uverenjima praktikuje religiju, razvija se u skladu sa kulturom svoje porodice i menja kulturu, da misli i izražava svoje mišljenje, informiše se… Ova vrsta prava zasnovana je na čovekovoj SLOBODI DA dela.