Građanska inicijativa je jedan od načina neposrednog učestvovanja građana u upravljanju zajednicom. Ona se može ostvariti na neformalan i formalan način, pa se tako govori o neformalnoj i formalnoj građanskoj inicijativi.
.
Neformalnom građanskom inicijativom se naziva svaki pismeni ili usmeni zahtev, predlog, molba ili kritika koju pojedinac ili grupa građana podnese nekom organu u nastojanju da inicira neku odluku ili sugeriše neko rešenje. Ono što ovakvu inicijativu čini neformalnom jeste da ona ne mora da ispunjava nikakve propisane formalne uslove (npr. o minimalnom broju onih koji inicijativu podnose, posebnom postupku za podnošenje inicijative, kao i obavezama i postupanju organa kome se upućuje). Time je olakšano obraćanje građana vlastima, ali je i obaveza vlasti povodom ovakve inicijative mala. Organ kome je upućena inicijativa obavezan je samo da je razmotri i da obavesti građane o tome šta je povodom te inicijative preduzeto, ali ne mora da pokreće poseban postupak odlučivanja povodom takve inicijative. Ovaj vid građanske inicijative je samo podsticaj ili oblik pritiska na neki organ koji je ovlašćen da odlučuje (poslanici/odbornici, vlada) i od čije slobodne procene zavisi da li će postupak odlučivanja i pokrenuti, ali na to nije formalno-pravno obavezan.

Za razliku od toga, formalana građanska inicijativa podrazumeva da zahtev ili peticija (najčešće za promenu nekog propisa ili zakona) kojom se građani obraćaju nekom organu mora zadovoljiti formalne uslove koji su propisani ustavom, zakonom ili nekim drugim pravnim aktom – a koji se odnose na određeni broj građana koji moraju podržati inicijativu svojim potpisom, na propisanu formu i proceduru podnošenja inicijative, ali i odlučivanja povodom nje. Ako je inicijativa podržana od strane većeg broja građana, ona automatski pokreće postupak odlučivanja u organu kome je bila upućena. S obzirom da zahteva ispunjavanje uslova u pogledu propisanog minimalnog broja građana koji će svojim potpisom podržati inicijativu, ovakva inicijativa se teže ostvaruje od neformalne, jer je potrebno zainteresovati veći broj građana koji će je podržati. Ali su izgledi za uspešnost ove inicijative mnogo veći s obzirom na formalnost postupka koji obavezuje organ kome se podnosi inicijativa da mora da pokrene postupak odlučivanja. Ovakva inicijativa se može uputiti različitim nivoima vlasti (skupština opštine, republička skupština…) i za svaku od njih propisan je određeni broj potpisa (npr. za promenu ustava potrebno je skupiti veći broj potpisa nego za promenu ili donošenje zakona, dok je za odluku skupštine opštine broj potpisa značajno manji), kao i postupak kojim se inicijativa podnosi i postupak odlučivanja povodom takve inicijative.